Svjedok vjere, intelektualac i domoljubIvo Mašina
Ivo Mašina
Ivo Mašina je svjedok vjere, intelektualac i hrvatski rodoljub rođen 21. srpnja 1927. u Preku na otoku Ugljanu. U samici kaznionice u Staroj Gradiški okrutno je ubijen 20. studenog 1961., u 34. godini života. Bio je odličan učenik u školi, najbolji učenik u zadarskoj gimnaziji i izvrstan student povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najbolji u generaciji; profesori su mu predviđali izvrsnu karijeru. Hrvatski akademik Jaroslav Šidak vidio ga je kao svog nasljednika na katedri povijesti zagrebačkog fakulteta. Vodili su ga kršćanski i nacionalni ideali u želji za ostvarenjem slobode hrvatske države. Herojski je podnosio patnje i mučenja u komunizmu i postao jedan od simbola stradanja hrvatskoga naroda.
Zbog njegovog domoljublja, komunističke vlasti utamničile su ga 1954. u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, a 1957. uhitile, kad je trebao diplomirati. Uz prethodna ometanja, cilj uhićenja je bio da ne završi studij. Sudilo mu se kao dijelu Preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu. Osuđen je na jedanaest godina zatvora. Iz istražnog zatvora uspio je pobjeći. Neko vrijeme bio je u Ogulinu, no opet su ga uhitili i kaznu su mu povećali na petnaest godina.
Robijao je u kaznionici u Staroj Gradišci gdje su ga mučili i trovali. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz zidina novogradiškog zatvora u Preko 24. srpnja 1998. godine. Grob Ive Mašine je na groblju pokraj franjevačkog samostana na otočiću Školjiću, nasuprot njegovog rodnog Preka. Ivin brat Melkior, najstariji od devetero djece u Ivinoj obitelji Mašina, ubijen je na hrvatskom Križnom putu i ne zna mu se za kosti. Uz Ivu, još četvorica njegove braće bila su u komunističkim zatvorima: Davor, Veljko, Kruno i Marija. U političkoj emigraciji u SAD-u živjeli su Veljko i Kruno. Ostalu djecu, sestre i obitelj, ispitivala je i život im ometala UDBA. U svemu što su trpjeli, cijela obitelj Mašina živjela je kršćanski, u kušnjama svjedočki nasljedujući Krista i sve podnoseći evanđeoski.
O Mašini su napisana monografija ‘Ivo Mašina- pitate me – tko je to?’ autora Joje Ricova koji je bio Ivin suvremenik i prijatelj; ‘Uskrsna zvona (pisma), 1945. – 1961.’ i monografija ‘Ivo Mašina, Kršćanski borac za slobodnu i pravednu Hrvatsku’ koju je priredio fra Bernardin Škunca.
Pismo majci
“Draga moja majčice,
pišem Ti radosno pismo za Božić. Ne plači što me nema, da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle za Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer tako je rekao.
Zvone sva zvona u mojim tkivima, duša je moja raspjevani slavuj u grmu. Hvala Ti, majčice, za ovaj osjećaj koji nadilazi sve osjećaje. Hvala Tebi i Milosti. Jer nema uzvišenije ideje od ideje Ljubavi.
Evo se rađa Ljubav svijetu, evo se rađa Ljubav u meni. Što mi nažao može učiniti dušmanin moj, kad ga ljubim?
Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smijehove. Tu sam, u tinelu, kraj bora i pjevam. Gore svjećice na boru i odsjaj njihov u Tvojim očima. Gori svjetlo Kristovo u nama. Mrak je raspršila baklja ljubavi, jer je Bog tako ljubio svijet, da je Sina svoga poslao na Zemlju, da trpi i strada. Ima li većeg primjera ljubavi, može li ljudska mašta zamisliti sličan primjer? Svijetli primjer Kristov kao svjetionik pred nama. Ljubimo, da noćas budemo sretni u prisutnosti našeg Gospodina vršeći Njegovu punu zapovijed. I milost Njegova neka bude nad nama. Imajući to dvoje – Ljubav i Milost – dosta smo bogati i ne tražimo više ništa.
Raduj se, majčice, za ovaj Božić i ne plači što me nema da s Davorom kitim jaslice i bor. Ovdje, u svom srcu, napravio sam velik, zlatan bor i jasle, što čekaju Malog Isusa. Doći će Pravednik u srce pravednika, jer je tako rekao.
Tvoj Ivo”
Navedeno pismo Ivo je poslao svojoj majci iz zloglasne tamnice u Đorđićevoj ulici u Zagrebu, pred Božić 1954. g.
“…Dobar dan, gospodine, izvolite uđite u ovu sobu, svejedno može i kroz rešetke. Tko vas može zadržati kad ste Vi, gospodine, Sunce. I ono uže u širokim slapovima, u rijekama svjetla u moj mali stan, koji tako, naravno, nije i ne može bit ono što ljudi obično nazivaju “zatvor”. I tako se Sunce i ja raspričamo, a ono me usput tetoši po glavi i ruke stavlja na moja ramena. Zagrljeni tako, ja i moje sunce, pjevat’ ćemo u uskrsno jutro psalam uskrsnuća…”
JAVITE NAM SENaši kontakti
Adresa
Ulica Franje Franceva 38
23000 Zadar
Telefon
Novosti i aktivnosti
